Jehoaš je sve svoje dane činio ono što je pravo u GOSPODINOVIM očima, u čemu ga je poučavao svećenik Jehojada.
2. Kraljevima 12,2
Budući da je Bog u svojoj Riječi dao zabilježiti povijest Izraela, nema sumnje da iz toga imamo što naučiti. Ovdje imamo Božju prosudbu o mladom kralju Joašu.
Ispravno je i prirodno da se mladi ponašaju po uzoru na svoje roditelje i druge starije osobe. Bog jasno prepoznaje što je dobro, čak i ako se to javlja pod utjecajem drugih. To ne treba prezirati, jer nije licemjerje. Međutim, svaki oblik odgoja treba dovesti do osobne odgovornosti mladih osoba kojih se to tiče. Jednoga dana oni će morati Bogu položiti račun za svoje postupke.
Ako nastavimo čitati Jehoašovu povijest, postat će jasno da on tu pouku nije naučio. Očito je da nikada nije razvio osobni odnos s Bogom. Bio je samo „privjesak“ među vjernicima, i to je imalo svoje posljedice. Kad bi judejske vođe došle k Jehoašu iskazujući mu znakove poštovanja, on bi kao i uvijek poslušao njihov savjet, čak i ako se to protivilo Božjoj volji. Jehoaš je postao idolopoklonik! Još gore – riješio se Zaharije, svećenika kojeg je poslao Bog da ga opomene, davši ga ubiti.
Bog je poslao neprijatelje da kazne kralja Jehoaša i on je izgubio život, što je užasan kraj za čovjeka koji je počeo tako dobro. Stvari se sada možda ne događaju na sličan način, ali jedno ostaje: ako ne uredimo svoj odnos s Bogom i ne živimo u skladu s Njegovom voljom, ništa nas ne može sačuvati od dolazećeg suda, bez obzira koliko smo ispravno živjeli prije toga.
Današnje čitanje: Daniel 3,1-18 · Psalam 39,1-6
Mobilna aplikacija: