... David pripisuje blagoslovljenost čovjeku kome Bog uračunava pravednost bez djela, rekavši: „Blagoslovljeni su oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi. Blagoslovljen je onaj čovjek kojemu Gospodin neće uračunati grijeh.“
Rimljanima 4,6-8
U trećem poglavlju poslanice Rimljanima Pavao je pisao o opravdanju vjerom. U četvrtom poglavlju prvi put je spomenuo Abrahama kao uvjerljiv dokaz iz Starog zavjeta. Zatim je naveo riječi kralja Davida iz trideset i drugoga psalma. Židovi su Davida smatrali najvećim od svojih kraljeva, a znali su i da je on čovjek po Božjem srcu (vidi: 1. Samuelova 13,14).
David je počinio ozbiljan grijeh i neko vrijeme ga skrivao. Zatim čitamo njegovo priznanje: „Priznah tebi grijeh svoj i krivnju svoju ne skrivah. Rekoh: Priznat ću GOSPODINU svoje prijestupe; i ti si krivnju grijeha mojega oprostio“ (Psalam 32,5).
Tko god iskreno prizna svoju krivnju pred Bogom, dobiva oproštenje. David one koji su to doživjeli naziva „blagoslovljenima“. Njihovi grijesi su „pokriveni“. Iz poslanice Rimljanima 3,25 znamo kako je naša krivnja pokrivena: krvlju Isusa Krista. Kad se netko obrati Bogu priznajući svoju krivnju, Bog mu više ne pripisuje grijeh. Nikad više mu to neće biti stavljeno na teret.
Kad Pavao ovdje navodi Davida, on dodaje povoljnu stranu koju David nije izričito spomenuo: svi koji se pouzdaju u Božju milost priznajući svoju krivnju, proglašeni su pravednima; jer On pravednost pripisuje neovisno o djelima. Sve se temelji na Božjoj milosti, a ne na ljudskim postignućima.
Kralj David je u svojem životu i u riječima toga psalma dokaz opravdanja vjerom, bez djela Zakona.
Današnje čitanje: Job 41,1-26 · Djela apostolska 19,23-40
Mobilna aplikacija: