... i to pravednost Božja po vjeri Isusa Krista prema svima i na svima koji vjeruju; jer nema razlike.

Rimljanima 3,21.22

Pavao je razjasnio da ljudski rod nema pravednost koja bi bila valjana pred Bogom. Ne može mu pomoći ni Mojsijev zakon, jer Zakon sa svojim zapovijedima, budući da ga on ne može održati, samo razotkriva njegovu krivnju.

„Ali sada“: to ukazuje na novo razdoblje, ovo u kojem živimo sada i koje se često naziva „doba milosti“. Trenutno se nudi Evanđelje Božje pravednosti u milosti. I dok se Sinajski zakon odnosio na narod Izraela, ponuda milosti sada je u Evanđelju upućena svakome bez ikakve razlike. Nitko više ne treba doći pred Boga u svojem bijednom stanju, jer je Njegova pravednost ponuđena svima. To je smisao izraza „svima“.

Kako grešan čovjek može steći svoj udio u toj pravednosti? Ne djelima Zakona, nego vjerom – no ne bilo kakvom vjerom, nego „vjerom Isusa Krista“. Putem djelâ čovjek ne postiže ništa; on može i mora vjerom prihvatiti ono što je Krist postigao svojim pomirbenim djelom na križu.

To je preduvjet, jer „pravednost Božja“ je isključivo „na svima koji vjeruju“. To god svoje uzdanje ne polaže u sebe i svoju tobožnju pravednost, nego svoju krivnju prizna Bogu i vjeruje u Krista, taj je spašen, pravedan pred Bogom i siguran od osude.(zaključeno)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 2,1-27 · Ivan 4,15-30