S Kristom biti, što je mnogo bolje.
U nadi vječnoga života, što ga je prije postanka svijeta obećao Bog, koji ne može lagati.

Filipljanima 1,23
Titu 1,2

Ta misao, koju često znaju izraziti stariji vjernici, odnosi se na kršćaninovu nadu. Ona sažima njihovo uspoređivanje između njihovog prolaznog života na Zemlji, koji je često težak i žalostan, i vječnu nebesku radost koju je obećao Gospodin Isus. „Ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete tamo gdje sam ja“ (Ivan 14,3).

Svatko iz iskustva zna da se nade što proizlaze iz obećanja ovoga svijeta često izrode u obmanu ili čak u očaj. U biblijskom jeziku „nada“ nije neki nejasan izraz nego izvjesnost utemeljena na Božjim obećanjima, koja su dovoljno izričita da ih se vjerom prihvati kao stvarnost. Ona se odnose na nedvosmislenu budućnost koja nas očekuje. To nije san, nego cilj našega života. Mi sada možemo razmišljati o Isusu Kristu u Nebu i živjeti za Njega dok ga očekujemo. Mi iščekujemo budućnost živeći s tim gledištem. To je ta kršćanska nada, s kojom su udruženi strpljivost, radost i uzdanje koji nas dovode do toga da kličemo: „On najbolje tek dolazi.“

Ona nam daje jasan uvid u stanje ovoga svijeta čineći nas osjetljivima u pogledu nevolje drugih ljudi i potiče nas na to da u svojoj okolini govorimo o našem Gospodinu. Ona nas čini sposobnima da si Gospodinov povratak ili vlastitu smrt predočimo sa sigurnošću da ćemo zauvijek biti s Njim u Očevu domu (1. Solunjanima 4,17), tako da je naša nada sâm Isus Krist (1. Timoteju 1,1).

Današnje čitanje: Estera 1,10-22 · Izreke 18,1-12

• Android
• iOS