On iscjeljuje one srca slomljena i povija rane njihove. On broj zvijezda određuje; sve ih naziva njihovim imenom.
Psalam 147,3.4
Na prvi bi se pogled moglo pomisliti da između ova dva retka nema nikakve veze.
Međutim, upravo nam njihov redoslijed daje smjelost.
Mogli bismo pomisliti da među tolikim milijunima ljudi nismo ni od kakva značaja za Boga.
Ipak, on nas podsjeća da zna svaku od daleko većeg broja zvijezda.
Dragi čitatelju, ti Bogu nisi važan samo zbog statistike: on ne samo da zna tvoje ime, nego i najdublje stanje tvoje duše, koje nitko od tvojih bližnjih ne može razumjeti pa čak ni zamisliti.
On duboko osjeća ono što muči tvoje srce.
No to nije sve.
Tvoja najveća potreba je riješiti se krivnje pred Bogom, koja je napravila dubok ponor između njega i tebe, tako da ne možeš stvarno vjerovati njegovoj dobroti i radije se živciraš pod svojim mentalnim opterećenjem.
Bog zna sve što bi ti htio poništiti i to ti je težak teret; ipak, on te nije otpisao.
Iako bi te u svojoj svetosti trebao osuditi, njegova ljubav može i rado bi te spasila, samo ako to želiš.
„Bog iskazuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas“ (Rimljanima 5,8).
To je Božji most preko ponora, kojim možeš doći do njega.
Čim iskreno pred njim u molitvi priznaš svoj dug, svoju krivnju, on će ti oprostiti, jer ga je platio netko drugi, to jest Krist.
S tebe će biti uklonjen teret, jer te vrhovni sudac proglasio slobodnim.
Današnje čitanje: Jeremija 14,1-22 · Luka 22,47-65
Mobilna aplikacija: