(Isus) zaprijeti vjetru i reče moru: „Utihni, smiri se!“ I prestade vjetar i nastade potpuna tišina. I reče im on: „Zašto ste tako strašljivi? Kako to da nemate vjere?“ A oni, silno prestrašeni, jedan drugome rekoše: „Kakav je to čovjek da mu se i vjetar i more pokoravaju?“
Marko 4,39-41
Kao i učenici u lađi za vrijeme spomenute oluje, kršćani imaju tegoban put kroz ovaj svijet.
Ako je Isus u našoj lađi, čak i ako izgleda da spava, brodolom je nemoguć, jer je naša sudbina povezana s Njim.
Primijetite da je On bio na krmi lađe, blizu kormila, što nas podsjeća na to da je, unatoč tome kako je sve izgledalo, lađom upravljao On.
U svojoj nevolji učenici su ga, zbunjeni što u takvom trenutku može spavati, probudili riječima: „Učitelju, zar ne mariš što ginemo?“
Tako je i u naše vrijeme: kad smo u teškoćama, skloni smo misliti da Gospodin spava i da ne mari za nas. Kako li smo u krivu! Nije li On naredio: „Prijeđimo preko“? Učenici još nisu bili otkrili da je On njihov Učitelj. Da su vjerovali Njegovoj riječi, bili bi sigurni da će stići usprkos oluji.
On nam je dao ovo obećanje: „Evo, ja sam s vama u sve dane“ (Matej 28,20).
Kad je Isus u lađi zajedno s nama na našem životnom putovanju, nemamo razloga za strah, čak i ako izgleda da On spava. Uzalud nas valovi i vjetar tresu: s Isusom ćemo uvijek biti sigurni.
Pouzdajmo se u Njega. On će sve imati pod nadzorom, bez obzira na okolnosti.
Današnje čitanje: Izaija 59,1-21 · Marko 1,21-34
Mobilna aplikacija: