K meni dođite: poslušajte, i živjet ćete.

Jeremija 7,13; Izaija 55,3

Padala je kiša, a bicikl jednog petnaestogodišnjaka bio je vani u vrtu. Otac ga je nazvao i rekao mu neka ga stavi pod strehu. Kad se navečer vratio kući, bicikl je još uvijek bio u vrtu.

Poslovođa na odjelu neke tvrtke rekao je kolegi neka hitno obavi neki posao. Kolega je potvrdio da će to učiniti, ali idućeg dana posao još uvijek nije bio obavljen.

Jesu li onaj sin i taj kolega bili u krivu? Nesumnjivo! I otac i poslovođa imali su odgovoran položaj koji im je davao vlast. Ako su nešto zapovjedili, to su učinili u skladu sa svojom odgovornošću, a ne da nekoga ponize. Je li sinova ili kolegina sloboda djelovanja bila ograničena naredbama koje su primili? U nekoj mjeri jest, ali samo u djelokrugu kojeg su bili potpuno svjesni. Nijedna tvrtka ne može djelovati bez odgovarajućeg vodstva i ni jedno dijete ne može postati odgovorno bez dobrohotnog i pravednog usmjeravanja.

Naš svemoćni Bog želi svima dati upute za njihovo dobro. On je Stvoritelj, a mi smo Njegova stvorenja. Naša je dužnost držati se svega što Bog očekuje od nas. On govori s autoritetom, ali i iz ljubavi. Trenutno nam On daje jednostavnu, jasnu naredbu da se pokajemo i okrenemo Njemu: On „sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju“ (Djela 17,30).

Kako se odnosimo prema tome? Hoćemo li se oglušiti ili se pouzdati u Njegovu mudrost i ljubav?

Današnje čitanje: 2. Kraljevima 9,30-10,11 · Ivan 20,11-18

• Android
• iOS