Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava, protiv vlasti, protiv vladarâ tame ovoga svijeta, protiv duhovne zloće u visinama.
Efežanima 6:12
Neki dan doživio sam snažan duhovni napad, pred kojim sam na trenutak i pokleknuo!
Trenutak, ali dovoljan da izazove veliku štetu i povrijedi osobu koju nisam želio povrijediti.
No, u stvari, to je bila tek kulminacija napada koji su trajali ne danima, ne tjednima, nego mjesecima... Ali ja nisam bio svjestan prave prirode tih napada.
Naime - nije svaka misao koja nam se pojavi u umu - naša misao.
Neke misli dolaze izvana, no ako nismo svjesni postojanja vanjskih utjecaja koji dolaze iz duhovnog, oku nevidljivog svijeta, prihvatiti ćemo te misli kao svoje i ponašati ćemo se tako prema njima. Prihvatiti ćemo ih kao plod našeg razmišljanja, naših iskustava i naših osjećaja i postupati ćemo u skladu s njima.
Prihvatiti ćemo te misli kao naš "unutrašnji glas" koji nam govori što trebamo učiniti, a osobito ako se već nalazimo u stanju beznađa, brige ili tuge. Tada nam takva misao dolazi kao "spasonosno rješenje".
I - upali smo u zamku!
Pa kako onda znati da li je takva misao uistinu naša vlastita misao ili možda dolazi od samog Boga ili možda od neprijatelja, zlog duha?
A ako je takva misao uistinu iz našeg vlastitog srca - trebamo li ju poslušati i djelovati u skladu s njom?
Odavno nam je dostupan "priručnik" za rješavanje takvih nedoumica - Biblija, Riječ Božja.
Usporedite svoje misli s Božjim riječima, jer Duh Božji, koji je i nadahnuo one koji su zapisivali knjige Biblije, nikada neće sâm sebi proturiječiti.
Ako je misao u skladu s Božjim uputama - prihvatite ju. Ako nije - odbacite ju, bez obzira dolazila li ona od zlog duha ili iz vašeg vlastitog srca!
Jer ni vlastitom srcu često ne treba vjerovati (Jeremija 17:9)
No - kako sam se ja uopće našao u takvoj situaciji, koja je na kraju kulminirala mojim "ispadom" bijesa i izgovaranjem riječi koje niti su u skladu s mojim karakterom niti sam ih želio izgovoriti?
Jednostavno - spustio sam gard!
Ne preko noći, ne tijekom par dana, nego tijekom tjedana i mjeseci, korak po korak udaljavao sam se od Božje prisutnosti, a time i od Njegove zaštite:
- Sve sam rijeđe čitao Bibliju.
Iako sam svakodnevno objavljivao tekstove na ovom portalu - činio sam to gotovo "automatski" i rijetko kad sam se i sam zamislio nad objavljenim tekstom, a još rijeđe otvarao linkove na dnu teksta (Današnje čitanje)
- Prestao sam se moliti.
Molitva je razgovor s Bogom. Kroz molitvu se mi obraćamo Bogu, izlažemo mu naše probleme i strahove, no također i primamo od Njega odgovore.
Kad dvoje prestanu razgovarati - udaljuju se jedno od drugoga.
- Postupno sam se okrenuo prema svijetu.
Iako živimo u svijetu, kao novorođeni kršćani - nismo dio svijeta. (2. Korinćanima 6:14-18)
Iako imamo poznanike, pa i prijatelje, koji nisu kršćani - to ne znači da trebamo prihvatiti njihove običaje i njihove razgovore da bi smo se "osjećali prihvaćeni" ili da "ne bi smo odudarali".
Sve to "spustilo je moj gard" prema zlu i otškrinulo vrata njegovom utjecaju, koji dolazi neprimjetno, ali uporno.
...
Shvativši što sam učinio, silno sam se uznemirio. Pokušao sam analizirati svoje osjećaje i naći uzrok takvom svom ponašanju.
Dva dana bio sam u silnoj nedoumici, pa i u strahu, jer sam i dalje osjećao strašnu ljutnju koja se u meni borila s potpuno suprotnim osjećajima pa i s mojim razumom.
I onda iznenada - došla je spoznaja; to nisu bile moje misli i to nije bilo moje ponašanje! Popustio sam utjecaju neke vanjske sile.
Što sam učinio? Jedino što sam mogao i jedino što je imalo smisla; Zavapio sam Gospodu i zamolio ga da otkloni tog duha od mene.
U par trenutaka sve se promijenilo; nisam više osjećao ni ljutnju, ni strah, ni malodušnost i bezvoljnost koja me je držala u stisku tjednima prije toga.
Sve je to nestalo!
Tada sam i shvatio što je sve dovelo do mog dotadašnjeg stanja, shvatio sam koliko sam bio "zarobljen" u negativnim mislima i ljutnji na sebe i sve oko mene.
A sve samo zato što sam se udaljio od Gospoda i od Njegove zaštite.
...
Stoga vam svima skrećem pažnju na ove stihove, ustvari upute (Efežanima 6:)
[11] Odjenite se u svu bojnu opremu Božju da se možete oduprijeti đavlovim lukavstvima.
[12] Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava, protiv vlasti, protiv vladarâ tame ovoga svijeta, protiv duhovne zloće u visinama.
[13] Stoga navucite na sebe svu bojnu opremu Božju da se možete oduprijeti u zli dan i, kada sve obavite, stajati.
[14] Stojte bokova opasanih istinom, i s oklopom pravednosti na sebi,
[15] i nogu obuvenih u spremnost za evanđelje mira.
[16] Iznad svega, prihvatite štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele zloga.
[17] I uzmite kacigu spasenja i mač Duha, to jest riječ Božju.
[18] Sa svakovrsnom molitvom i iskanjem molite u svakoj prigodi u Duhu, i bdijte sa svom ustrajnošću i iskanjem za sve svete,
Vremena su sve teža, napadi na kršćane sve učestaliji, kako u fizičkom tako i u duhovnom svijetu, stoga si ne možemo dozvoliti da nas neprijatelj pobjeđuje jer nismo čuvali stražu i nismo bili u opremljeni za borbu.
Božja milost u ime Isusa Krista bila s vama koji ovo čitate.