Ponovljeni Zakon 30,15.19

Postoji priča o jednom profesoru koji je otputovao u Dublin da sudjeluje na nekom kongresu. U grad je stigao vrlo kasno. Zabrinut da bi mogao propustiti uvodni govor, uskočio je u prvu kočiju i kočijašu podviknuo: „Vozi što brže možeš. Strašno mi se žuri! Kreni!“ Kočijaš je povikao na svoje konje, natjerao ih u divlji galop i kočija je velikom brzinom jurila ulicama.

Profesor se odjedanput sjetio da kočijašu nije bio rekao svoje odredište. Stoga je povikao: „Znaš li, uopće, kamo trebam ići?“ – „Kako bih mogao znati,“ odvrati mu ovaj smijući se, „ali jurimo galopom, kao što ste izvoljeli narediti!“ Izgleda da je bio vrlo snalažljiv momak. Tko zna kamo bi odvezao svojeg putnika.

Što je s nama? Znamo li mi kamo nas vodi naše životno putovanje? Znamo li odredište ili iz dana u dan samo besciljno idemo dalje? Biblija, Riječ Božja, ne ostavlja nas u dvojbi u pogledu toga da postoje samo dva moguća odredišta: Nebo ili pakao, vječni život ili vječna muka. Bog nam ostavlja da izaberemo, kao što je to učinio Izraelcima, „život i dobro, smrt i zlo“. Mi trebamo izabrati. Tko god želi da Nebo bude njegov cilj, mora doći k Gospodinu Isusu Kristu sada. On će svakog takvog spasiti i pomiriti ga s Bogom. Jedino putem obraćenja Bogu i vjere u Njegovog Sina, Isusa Krista, možemo dobiti nebesko „građanstvo“ u slavi Božjoj i tako stići na željeno odredište.

Današnje čitanje: 2. Kraljevima 14,1-16 · 1. Ivanova 2,1-11

• Android
• iOS