Jer, zaista, kažem vam: Dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo, ni jedna crtica, neće nestati iz Zakona dok se sve ne ispuni.
Matej 5,18
Neki engleski bojnik koji se uključio u razgovor s jednim propovjednikom zatražio je od njega jasan i uvjerljiv dokaz da je Biblija uistinu Riječ Božja i da je nisu napisali ljudi. Propovjednik je znao da je bojnik bio služio na Bliskom istoku i mnogo putovao pa ga je upitao je li ikada posjetio Babilon. Ovaj je to potvrdio i oduševljeno počeo pričati o tome što je ondje doživio.
„Ruševine Babilona vrve od divljih životinja koje se može loviti. Od nekog tamošnjeg šeika sam zaiskao dopuštenje za lov i za vodiče koji su poznavali to područje. Nekoliko arapskih lovaca pošlo je sa mnom do starog dijela grada. No u suton su Arapi zamotali svoje šatore i napustili ruševine. Jednostavno sam morao prekinuti lov. Sljedećeg jutra sam se požalio onom šeiku, no njegov je odgovor bio: ‘Ondje bi zbog divljih životinja bilo opasno provesti noć. Nitko tamo ne ostaje nakon zalaska sunca.’ “
Nato je propovjednik otvorio Bibliju i iz Izaije 13,19-22 pročitao: „I Babilon, ponos kraljevstava, krasota veličanstva Kaldejaca … Nikada neće biti nastanjen … Arapin neće ondje šator podizati, niti će pastiri ondje svoj obor praviti. Divlje zvijeri pustinjske ondje će ležati; i kuće njihove bit će pune ucviljenih stvorenja; i sove će ondje prebivati, i satiri će ondje plesati. I divlje zvijeri s otokâ zavijat će u njihovim opustjelim kućama, i zmajevi u njihovim ljupkim palačama.“
Bojnik se zapanjio utvrdivši koliko je točno proročanstvo koje je Izaija iznio prije dvije tisuće i sedam stotina godina. Prekinuo je razgovor i duboko se zamislio.
Današnje čitanje: Ezra 10,1-44 · Izreke 10,1-10
Mobilna aplikacija: