ni dati da ga se čuje na ulici. Zgnječenu trsku on neće slomiti i stijenj koji tinja neće ugasiti.
Izaija 42,2.3
Tim je riječima Bog oslikao svojeg „slugu“, Gospodina Isusa Krista. Iz usta Božjeg savršenog sluge nikada se nije čulo vikanje ni izrazi kojima bi nekome dodijavao; a ne bi ih se trebalo čuti ni od onih koji Njemu služe: „A sluga se Božji ne treba svađati, nego biti blag prema svim ljudima, sposoban poučavati, strpljiv“ (2. Timoteju 2,24). Kristov sluga trebao bi slijediti primjer svojeg Učitelja u duhu blagosti, poduprt zdravim naukom. Putem molitve mora računati na to da će se Bog uključiti te dati duhovan uvid i pokajanje onima koji se protive.
„Zgnječenu trsku on neće slomiti.“ Kako je dirljiv taj opis obilježja istinskog Božjeg sluge. Njegovo djelo ovdje zahtijeva prostodušnost i treba nadvladati mnoge protivnike prije negoli bude utemeljeno Njegovo kraljevstvo. Tada će „ponositi ljudski pogledi biti poniženi“ (Izaija 2,11). No kako bi postigao taj cilj, On sa slabima ne postupa nesmotreno.
„Stijenj koji tinja“ može se ugasiti jednim dodirom ili pak blagim postupkom ponovno zapaliti. U nekim okolnostima je način na koji se postupa presudan. Petar je, zasigurno, bio „stijenj koji tinja“ kad je zanijekao Gospodina i gorko plakao. No Gospodin nije ugasio taj stijenj koji je samo svjetlucao. On se već bio pomolio za to da se Petrova vjera ne izjalovi: sitan, slabašan plamen nije se smio ugasiti. Jedan pogled u pravom trenutku i blage riječi izrečene kasnije obnovile su palog apostola za njegovu kasniju službu. Kakva li primjera blagosti!
Današnje čitanje: 2. Kraljevima 23,24-37 · Psalmi 109,21-31
Mobilna aplikacija: