I reče GOSPODIN u svome srcu: „… Sve dok zemlje bude, sjetve i žetve, studeni i vrućine, ljeta i zime, dana i noći prestati neće.“
Postanak 8,21.22
Na početku nove godine vjerojatno više negoli inače osjećamo da je budućnost nepoznato područje kojim moramo proći. Ponešto od onoga što će nas snaći možda se već nazire, ali u pogledu cjeline nemamo pojma što je pred nama.
No jedno znamo zasigurno: promjena od ljeta do zime, od dana do noći, i dalje će biti uobičajena. Jesmo li ikada razmišljali o tome da je postojanost tog vida našega života osobit Božji blagoslov? Bog je odlučio „u svome srcu“ da prirodne zakone uredi na taj način da, dokle god postoji Zemlja, u smjeni godišnjih doba ne prestane ni sjetva ni žetva. Zahvalimo svojem Stvoritelju na tome.
I u novoj godini ćemo iskusiti sjetvu i žetvu. Nemojmo previdjeti činjenicu da mnogi stanovnici svijeta trpe glad; no to nema veze sa Stvoriteljevom spremnošću na to da ih nahrani.
No postoji jedna druga vrsta sjemena. U pogledu njega Biblija veli: „Onaj tko sije u svoje tijelo, od tijela će žeti raspadljivost, a onaj tko sije u Duha, od Duha će žeti život vječni“ (Galaćanima 6,8). Sijanje toga sjemena je nešto što trebamo činiti ovdje i sada; žetva će doći kasnije. To sjeme nalazimo u Bibliji, Riječi Božjoj. Sama Riječ je ono što čuvamo „u plemenitu i dobru srcu“ (Luka 8,15). Imajmo to na umu u pogledu nove godine što je upravo počela i zamolimo Gospodina da nas pouči tome kako da budemo istinski učenici i korisno provedemo svoje vrijeme na Zemlji.
Današnje čitanje: Hošea 1,1-9 · Jakovljeva 1,1-8,,
Mobilna aplikacija: