Kucajte i otvorit će vam se.
Ja sam vrata ovcama.
Matej 7,7
Ivan 10,7
Moj nam je otac volio pričati o jednom iskustvu iz svog djetinjstva. Dogodilo se to jedne zimske noći na visoravni Ardèche u Francuskoj. Cijeli dan je padao gusti snijeg i obiteljsko imanje je bilo potpuno odvojeno od ostalog svijeta.
Noću se digao vjetar i napravio snježne nanose koji su izbrisali sve tragove, tako da je putovanje bilo opasno.
Pred ponoć se začulo kucanje na vratima. Bio je to neki čovjek iz susjednog sela, koji je zalutao. Kad je prepoznao mjesto gdje se nalazi suzdržao se od ulaska procijenivši da samo nekoliko stotina metara dalje lako može naći put do svoje kuće.
Svi su polijegali u postelje. Međutim, oko tri sata je djed morao ustati kako bi otvorio vrata onom istom susjedu, koji se bio vrtio u krug po snježnoj mećavi i nije napredovao ni koraka u pravom smjeru.
Pozvan je da se odmori i odspava do zore.
Ta istinita pripovijest, koja je mogla završiti tragično, potiče me na razmišljanje o svima onima koji su tijekom života čuli evanđeosku poruku, ali nisu obratili pozornost na nju.
Zamišljajući da se mogu spasiti na vlastit način, odbili su Božju besplatnu ponudu milosti i nastavili svojim putem izloženi pogibelji da se na posljetku izgube.
Pažljivo poslušaj što Bog govori: „Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas: Božji je to dar“ (Efežanima 2,8).
Današnje čitanje: Job 4,1-21 · Djela apostolska 6,1-15
Mobilna aplikacija: