Toga Isusa uskrisio je Bog, čemu smo svi mi svjedoci.
Djela 2,32
Religijske vođe Izraela uspjele su razapeti Isusa. Grob mu je bio zapečaćen i čuvala ga je straža. Mislili su da su se riješili tog propovjednika koji im je pravio probleme.
No Krist je ustao od mrtvih: smrt ga nije mogla zadržati. Stražari su posramljeno morali priznati što se bilo dogodilo (vidi: Matej 27,66; 28,11).
Zatim su nakon pedeset dana, na dan Pedesetnice, apostoli počeli javno govoriti o Isusovu uskrsnuću. Srdžba velikih svećenika i starješina bila je silna, ali nisu mogli poreći činjenicu uskrsnuća. Na posljetku, bilo je više negoli pet stotina svjedoka koji su vidjeli uskrsloga Gospodina (1. Korinćanima 15,6). Starješine nisu mogle poricati ni čudesno ozdravljenje uzetog čovjeka učinjeno u Ime Gospodina Isusa. Mogli su samo zaprijetiti učenicima i zabraniti im da dalje govore o Isusu i Njegovom uskrsnuću.
Tjednima prije toga, tijekom Isusova uhićenja, prestrašeni učenici su pobjegli. Sada su se, na temelju Njegova uskrsnuća, osmjelili. Ustvrdili su da se radije trebaju pokoravati Bogu negoli ljudima i nisu mogli šutjeti u pogledu Njegova uskrsnuća (Djela 4,16-20).
Zašto je Isusovo uskrsnuće tako važno? Ono je znak da Krist na križu nije bio poražen, nego je uskrsnuo kao Pobjednik nad smrću i Sotonom. Ono je i dokaz da je Bog prihvatio Isusovu pomirbenu žrtvu.
Krist je svoj život trebao položiti za grijeh i krivnju nebrojenih ljudi. To što je uskrsnuo pokazuje da je njihova krivnja okajana i da sada imaju svoj udio u životu uskrsnuća.
Današnje čitanje: Postanak 11,27-12,8 · 2. Petrova 1,8-11
Mobilna aplikacija: