Reče im Isus: „Ja sam kruh života: onaj tko dolazi k meni, neće gladovati; i tko vjeruje u mene, neće žednjeti nikada.“
Ivan 6,35
Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.
Matej 4,4.
Nikada više glad ili žeđ? (1)
Mnoštvo se natisnulo oko Isusa.
Večer prije htjeli su ga postaviti za kralja, jer im je putem čuda dao hranu. Ali tada se on sâm povukao u goru, jer nijedan čovjek nema pravo dodijeliti bilo kakav naslov Sinu Božjem.
Osim toga, njihove su pobude bile očite: samo su se htjeli dobro najesti.
Stoga im je rekao: „Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni“ i dodao da moraju vjerovati Onomu „koga je Bog poslao“ (Ivan 6,27-29).
Umjesto toga, ljudi su bili željni vidjeti još čudesa.
Stoga im je Isus objasnio: „Ja sam kruh života“ i ukazao im na to da on zadovoljava duhovne potrebe svih onih koji mu dođu potpuno i konačno predani.
Ljudi imaju i materijalne i duhovne potrebe, no dokle god nemaju živ odnos s Bogom, ne žive u pravom smislu riječi.
Njihovoj duši nešto nedostaje; ona osjeća žeđ koju ne može utažiti ništa na zemlji.
S druge strane, tko god dođe Gospodinu Isusu predavši mu svoj život, dobiva odgovore na sva važna životna pitanja i zadovoljene su potrebe njegova srca i savjesti.
Sve vrline Isusa Krista, primjerice njegov čist život pun ljubavi ovdje na zemlji, postale su mu duhovna hrana. Na taj način pravi kršćanin neće više nikada gladovati.
Ilustracija; bible.art
(nastavlja se 14. studenog)
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 26,1-32 · 1. Timoteju 3,1-7
Mobilna aplikacija: