Srce je iznad svega prijevarno, i beznadno opako: tko ga može upoznati?
Jeremija 17,9
Nikad više!
„Nikada više!“... Koliko često smo čuli taj užasnuti krik?
Izgovara se o svemu nepodnošljivom: ubilačkim ratovima, zvjerstvima genocida, nepojmljivom terorizmu itd.
Poželjeli bismo da iz prošlosti izvučemo pouke, ali kakva korist od toga? Krv se i dalje prolijeva u mnogim krajevima svijeta, a posvemašnji nedostatak ravnoteže opravdava zabrinutost.
Činjenica je da, unatoč hvalevrijednoj želji za boljim međuljudskim odnosima bez užasâ, čovjek čovjeku ostaje vuk.
Beskorisno je očekivati razboritost u gospodarskim, političkim ili društvenim pitanjima. Problem je uglavnom u svakome od nas.
Biblija to naziva grijehom, koji nas je odvojio od Boga i koji je u osnovi svega nereda u našem svijetu.
Onoga dana kada je razapet Isus Krist, počinjen je najveći od svih grijeha.
On je bio onaj koga je Bog poslao da spasi ljude. Tijekom sveg svog života činio je samo dobro unizivši sebe kako bi ublažio bijedu onih koje je susretao.
No ljudi (tamo okupljeni, op. ur.) su bili ujedinjeni u zahtjevu da ga se usmrti.
Koji je još dokaz potreban za to da se pokaže da je ljudsko srce u osnovi zlo?
Nemojmo očekivati nikakvo poboljšanje u ljudskom rodu.
Isus nije došao poboljšati svijet, nego se pojavio kao Spasitelj spreman riješiti problem grijeha za svakoga od nas, kako bismo se pomirili s Bogom.
On je došao na zemlju zato što je volio grešnog čovjeka, i njegova ga je ljubav navela na to da dade svoj život za nas.
Današnje čitanje: Jošua 13,15-33 · 1. Korinćanima 11,20-34
Mobilna aplikacija: