Bijaše jedan gradić i u njemu malo ljudi; i dođe na nj veliki kralj, opsjedne ga i sagradi velike bedeme protiv njega. I nađe se ondje neki siromašan mudar čovjek i izbavi grad svojom mudrošću; no nitko se ni ne sjeti toga siromaha.
Propovjednik 9,14.15
Ova bi priča mogla nositi naslov: „Nezahvalnost je nagrada svijeta.“
Moglo bi se dodati nekoliko misli o našoj zaboravnosti i zatim nastaviti dalje našom uobičajenom kolotečinom. Ali što to zapravo znači?
Jednostavno ovo: grad predstavlja čovjekovu dušu, usamljenu i bespomoćnu.
Veliki kralj može se usporediti sa Sotonom, koji je spreman pobijediti i uništiti.
Svi smo mi u tome stanju.
Kad bismo se samo prisjetili toga!
Stanovnici grada bili su svjesni opasnosti, ali nisu vidjeli mogućnost spasenja.
No postojao je jedan siromašan, mudar čovjek. Nezapažen od strane svojih sugrađana, znao je kako osloboditi grad.
A njegov slučaj nipošto nije bio jedinstven. Ono što ljudi smatraju beznačajnim i preziru, često se zna pokazati kao nešto veliko za Boga.
Isusa Krista, Božjeg Sina, ljudi su omalovažavali. Ipak, za vjernika je on „mudrost, ... i pravednost, i posvećenje“ (1. Korinćanima 1,30).
On je zbog nas postao siromašan da bismo se mi obogatili.
On i danas ostaje nezapažen. Većina ljudi u ovo naše doba malo ili nimalo mari za njega. Čak ga i kršćani često zaboravljaju.
Poruka te priče je sljedeća: iskoristi njegovu ponudu spasenja tako mu se obratiš s priznanjem svoje krivnje i zazoveš ga kao Spasitelja!
Zatim mu zahvali što te spasio i nikada nemoj zaboraviti sva njegova dobročinstva!
Današnje čitanje: Levitski zakonik 8,22-36 · Psalam 55,9-16
Mobilna aplikacija: