„Prijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbenu opravu?“
A on zanijemi.
Matej 22,12
Današnji redak iz Biblije dolazi iz jedne od usporedaba koje je Gospodin Isus Krist ispričao kako bi svojim slušateljima na jasan način objasnio ono što nije lako zamisliti.
Ovdje se postavlja pitanje: koji uvjet mora biti ispunjen da bi netko mogao provoditi vječnost u Božjoj prisutnosti na nebu?
Neki kralj je htio prirediti svadbenu gozbu za svog sina. Bili su pozvani osobiti gosti, ali oni, unatoč tome što su dvaput pozvani da dođu, nisu došli. Važnija im je bila njihova svakodnevna kolotečina.
Stoga su prezreli tu povlasticu.
Tada je kralj naredio svojim slugama da pozovu svakoga tko želi doći, sa svake gradske ulice: šaroliko mnoštvo iz vrlo različitih sredina.
To nije bilo važno, jer je svaki gost dobio svadbenu opravu koju je osigurao kralj, tako da je sve bilo u skladu s kraljevskim uzorkom.
Napokon je kralj došao pozdraviti uzvanike. Pritom je spazio jednog čovjeka bez svadbene oprave i upitao ga kako je ušao bez nje.
Čovjek nije imao izgovor i odmah je izbačen.
Evo odgovora na naše pitanje: u nebu će biti samo oni koje je Bog „odjenuo“ u „opravu pravednosti“, koju jedino on daje onima koji „vjeruju u Isusa“ (usp. Izaija 61,10; Rimljanima 3,26).
„Sva naša pravednost je kao prljavi dronjci“ (Izaija 64,6), ali tko god posegne za Kristovim djelom pomirenja na Golgoti, dobiva oproštenje svojih grijeha i može se pridružiti onima koji će se „radovati u GOSPODINU, … jer me zaodjenuo opravom spasenja“ (Izaija 61,10).
Današnje čitanje: Jeremija 13,1-27 · Luka 22,39-46
Mobilna aplikacija: