I pograbi gospodar Josipa i baci ga u tamnicu u kojoj bijahu okovani kraljevi uznici.
Postanak 39,20
Tko može zamisliti sebe u Josipovim okolnostima?!
Premda nedužan, Josip je bio osuđen na temelju podle laži. To mora da je jedno od najtežih iskušenja koje se treba podnijeti.
Ipak, ne nalazimo nijednu riječ kojom se htio opravdati.
Njegov je život bio u rukama Boga, koji nikada ne griješi u svom vodstvu i čija ga je Riječ na posljetku „prokušala“ (Psalam 105,19). Josip nikada nije izgubio iz vida tu činjenicu.
Petar je napisao: „Jer hvalevrijedno je ako tko zbog savjesti radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. … Ali ako, kada dobro činite i za to trpite, strpljivo podnosite, to je Bogu ugodno“ (1. Petrova 2,19.20).
Josipovo ponašanje pod lažnom optužbom služi nam kao primjer. Možda nismo robovi pod tuđom vlašću i imamo sredstva za to da se suprotstavimo očitoj nepravednosti, ali s kolikom osjetljivošću postupamo na najmanju nepravdu!
Neka oštra riječ, i već se osjećamo uvrijeđeno. Kako bismo se tek ponašali kad bismo bili lažno optuženi?
Trebamo pokazati Gospodinov um u onome što činimo ili odbijamo učiniti.
Držimo se milosti Onoga koji nam je dao savršen primjer, onoga koji „vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego se prepustio onomu koji sudi pravedno“ (1. Petrova 2,23).
Sve s čime se suočavamo događa se na Božji poticaj. To nam jamstvo daje snagu i utjehu u svakoj okolnosti.
A jaka nas vjera uzdiže iznad svih okolnosti, jer „u svemu tome smo više negoli pobjednici po onomu koji nas je uzljubio“ (Rimljanima 8,37).
Današnje čitanje: Jeremija 26,1-24 · Rimljanima 2,17-29
Mobilna aplikacija: