... ali ti si Bog spreman oprostiti, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velike dobrostivosti, i nisi ih napustio.
Nehemija 9,17
Predstavnici izraelskog naroda iskreno su bili priznali Bogu svoj neuspjeh tijekom svoje duge povijesti. Tada su promijenili temu i govorili o Božjoj vjernosti, koja je i dalje postojala. Ljudska krivnja bila je u opreci s Božjim postupanjem u milosti. „Ali u tebe je oproštenje“ (Psalam 130,4) ohrabrujuća je poruka. Biblija to potvrđuje na mnogo mjesta i vjernici mnogo drže do toga.
Najprije je to punina oproštenja. Kada Bog oprosti, On oprosti sve. „Jer će on velikodušno oprostiti“ (Izaija 55,7). „Krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha“ (1. Ivanova 1,7).
Kao drugo, Bog oprašta ne tražeći ništa za uzvrat. „Ja, ja sam taj koji zbog sebe samoga brišem tvoje prijestupe i tvojih se grijeha neću spominjati“ (Izaija 43,25). Ljubav je ono što Boga potiče na to da oprosti grešniku.
Treće je to da je oproštenje vječno. On više nikada neće spominjati to što je oprošteno. „Ti ćeš u dubine morske baciti sve grijehe njihove“ (Mihej 7,19).
Četvrto: Bog oprašta odmah. „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od svake nepravednosti“ (1. Ivanova 1,9).
Tako je Nehemija znao da je Bog „milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velike dobrostivosti“. I danas ga svatko može poznavati u tim osobinama. Tko god je uvjeren u oproštenje svojih grijeha, spremno će se pokoriti apostolovu pozivu: „Budite ljubazni jedni prema drugima, milosrdni, opraštajući jedni drugima, kao što je Bog zbog Krista oprostio vama“ (Efežanima 4,32).
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by felipepelaquim on Unsplash