Rimljanima 3,20

Za razliku od drugih naroda, narod Izraela je bio u osobitom odnosu s Bogom. Stoga su spisi Starog zavjeta bili prvenstveno za Židove. Njihovo znanje o Bogu i Njegovim zapovijedima, osobito u Sinajskom zakonu, bilo je nešto osobito. No to ih nije učinilo boljima od drugih naroda, jer po tome nisu postali pravedni. Doista, „po djelima Zakona“ bilo je i ostalo nemoguće biti opravdan pred Bogom: „Jer tko god sav Zakon održi, a ipak posrne u jednom stavku, kriv je za sve“ (Jakovljeva 2,10).

Cilj Zakona nije spasiti grešnike. Bog je putem Zakona htio ljudima pokazati da su u krivnji i da trebaju spasenje (vidi: Rimljanima 5,20; 7,7-11).

„Po Zakonu je spoznaja grijeha.“ Tko god je upoznat s Božjim pravednim zahtjevima, zaključit će da ih ne može u potpunosti ispuniti. Što više netko nastoji držati Božje zapovijedi, to prije uviđa da nad njim vlada snaga grijeha, koja ga navodi na to da se pobuni protiv Božjih zakona i prestupi ih. Stoga se Božji Zakon, premda je „svet i pravedan i dobar“ (Rimljanima 7,12), iskazuje kao „snaga grijeha“ (1. Korinćanima 15,56).

Zbog toga Božji Zakon ne može ljudskom rodu pribaviti pravednost koja bi mu omogućila da stoji pred Bogom. On ne može oprostiti njegove prijestupe niti ga osloboditi od snage grijeha što prebiva u njemu.

(zaključak u ponedjeljak)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 1,22-37 · Ivan 3,22-36