Otišavši malo dalje, ponovno izmjeriše i nađoše petnaest hvati.

Bojeći se da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra i željno čekahu da se razdani. No kada mornari htjedoše pobjeći s lađe i kada, pod izlikom da žele s pramca spustiti sidra, spustiše čamac u more, Pavao reče stotniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.” Tada vojnici presjekoše užad čamca i pustiše ga da padne.

   (Djela apostolska 27,27-32)

Misli o Djelima apostolskim (193)

Nakon četrnaestodnevne naoko besciljne plovidbe olujnim Sredozemljem, tijekom koje se danima nije moglo vidjeti ni sunce ni zvijezde pa je sigurno upravljanje bilo nemoguće, mornari su tijekom noći začuli zvuk valova koji se razbijaju o obalu. Mjerenje olovnicom potvrdilo je da se približavaju kopnu pa su bacili sidra, kako se ne bi u tami nasukali na grebene.

Bog je Pavlu putem anđela bio zajamčio da će svi mornari i putnici sigurno stići na kopno. No anđeo nije spomenuo jedno osobito, očigledno čudo. Bilo je nužno da posada primijeni svu svoju vještinu da bez ikakve štete provede lađu kroz razbjesnjelo more.

Primijetivši da mornari noću žele pobjeći, Pavao je smjelo razotkrio njihovu namjeru, a zapovjednik je odmah postupio prema apostolovu savjetu. Bilo im je jasno da bi bez mornara lađa potonula u uzburkanom moru.

(nastavlja se u nedjelju 30. svibnja)