Ti pohodiš zemlju i natapaš je: iz rijeke Božje, pune vode, silno je obogaćuješ; pribavljaš im žito … doline su žitom prekrivene ... – Daj nam sjemena da preživimo, i ne pomremo.
Psalam 65,9.13; Postanak 47,19
Iziđe sijač sijati sjeme;
Ono u tajnosti drijemaše
Tjednima u vjeri i strpljivosti,
Sve dok mu zelena vlat ne isklija;
Grijana zlaćanim sjajem sunca
I hranjena srebrnom kišom.
Na posljetku se polja zabijeliše
Ponovno za novu žetvu.
Neka je hvaljen nebeski Sijač,
Koji je dao plodno sjeme
I čuvao ga i napajao na vrijeme
I dozrelio za naše potrebe.
Gle, nebeski Sijač
Iziđe sa sjemenom boljim,
S riječju sigurnog spasenja,
Da duše nam Bogu dovede.
Ovdje na zemlji ga razasu,
Naši su duhovi tlo;
A tada bogat prinos
Naplati Njegovu bol i trud.
O, prekrasne li žetve
U kojoj sva dobrota buja,
To je istinska svetkovina zahvalnosti,
Prvi plodovi našeg života.
Jednog će dana nebeski Sijač
Žeti tu gdje je Sjeme posijao
I ponovno radosno doći
I sa sobom svoju djecu dovesti;
Tada će vijača osude
S gumna Njegova pljevu pomesti
U peć ognjenu što zauvijek plamti.
Današnje čitanje: 2. Kraljevima 3,16-27 · Ivan 17,9-19
Mobilna aplikacija: