Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i na dobra djela, ne zapostavljajući svoje sastajanje, kao što je u nekih običaj.
Hebrejima 10,24.25
Među hebrejskim vjernicima je postojala opasnost da se umore u svojem hodu u vjeri. Zbog žestokih progona kojima su bili izloženi javila se u njima sklonost povratku na židovstvo, kako bi mogli izbjeći bilo kakav pritisak izvana, bilo to od strane svijeta ili od Židova. Stoga u poslanici Hebrejima Sveti Duh neprestano prikazuje osobu Gospodina Isusa u raznim vidovima, jer je obuzetost Njime jedino učinkovito sredstvo suprotstavljanja zamoru na našoj životnoj stazi.
Očigledno je da je među njima sve više jačao običaj zanemarivanja okupljanja. Nedostatak pravog zadovoljstva i radovanja u svojoj vjeri lako može dovesti do sve manjeg zanimanja za ono duhovno, dok zanemarivanje duhovne hrane dovodi do toga da slabi nečija radost u Gospodinu. To sudbonosno opako kruženje može se prekinuti jedino odlučnim povratkom na ono što je Gospodinovo.
Današnji tekst nam pokazuje da je prisustvovanje na sastancima usko povezano s našim međusobnim odnosom. Kada postoji pravo zanimanje za druge, i kad neki dobar primjer utječe na druge „da se potiču na ljubav i dobra djela“, običaj sastajanja neće se uzimati olako. Svi će skrbiti za to da nitko „ne ostaje bez milosti Božje“ (Hebrejima 12,15). Takva skrb se nikada neće izraziti u bezosjećajnom kritiziranju, nego u vjernom primjeru putem kojeg se drugima, tražeći ih i iznoseći pred njih osobu i djelo Gospodina Isusa, može služiti u duhu istinske ljubavi.
Današnje čitanje: Ezra 2,1-70 · Izreke 4,1-9
Mobilna aplikacija: