Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.
Matej 4,4
Razumljivo je da ljudi priskrbljuju za svoj život. Žele da im život bude očuvan i siguran. Naš svagdanji kruh je važan preduvjet za to. Biti sposoban za rad i imati posao nužno je, jednako kao što je to i djelatno gospodarstvo i država.
No jednoga dana u našem će životu nastupiti doba kada će nas napustiti zdravlje i naše tijelo možda više neće moći uzimati hranu. Tada ćemo se, na posljetku, početi pitati ne postoji li u životu nešto više negoli uzimanje hrane i sve ostale funkcije našega tijela. Čovjek ne živi samo o kruhu.
I kako će ići dalje? Zar ne postoji ništa više osim pukog tjelesnog zdravlja i materijalnog zadovoljstva? Možda naše misli nisu otišle dalje od te materijalne strane. Duhovna strana podčinjena je materijalnoj.
Božja namjera je da čovjek čini više od toga da samo živi u materijalnom smislu i potom umre. Bog želi govoriti svojem stvorenju i želi da ga ono čuje i razumije. Zbog toga mu je dao svoju Riječ. Biblija je Božja riječ, a Isus Krist je Riječ, vječna Riječ što je postala tijelom. Ako se Božja Riječ usvoji vjerom, na isti način kao što se uzima jelo, primamo život kojeg se ne dotiče prolaznost i smrt ljudskoga tijela. Tko god vjeruje u Sina Božjega, ima vječan život. To je život od Boga, s Bogom i za Boga (vidi: Ivan 3,36).
Imaš li tu živu vjeru u Isusa Krista, Sina Božjega? On je „kruh života“ (Ivan 6,48).
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by James Coleman on Unsplash