Ne pišem ovo da vas postidim, nego da vas opomenem kao svoje ljubljene sinove.
1. Korinćanima 4,14
Prijateljski ton apostola Pavla osobito je uočljiv u njegovim poslanicama Korinćanima, jer je u tamošnjoj crkvi trebalo mnogo toga ispraviti. Čitamo o podjelama, svađama, zavisti, bludu, pa čak i sudskim sporovima. Neki su čak sumnjali u Pavlov poziv za apostola.
Kako bismo mi postupili u pogledu takvog ponašanja? Možda s izričitim zahtjevom? Ali apostol je izabrao bolji način, duhovniji. Njihove probleme iznio je otvoreno, ništa ne prešućujući. No Korinćani su također trebali znati da je zabrinut za njih i da ih jako voli. Obraćajući im se s „djeco moja ljubljena“, podsjetio ih je na svoju neumornu službu među njima. Tako je stvorio toplo okruženje i mogao se nadati prihvaćanju.
I naši tjelesni očevi moraju povremeno ukazati na naše nepodopštine. A djeca odmah osjete dolazi li ukor iz srca punog ljubavi ili ne. Očevima i majkama nije na odmet spomenuti da im pobuda kada kore svoju djecu treba biti ljubav.
Apostol nije otpisao Korinćane. Imao je u vidu njihovu duhovnu dobrobit i vjerovao je da će ga poslušati. Njegova druga poslanica završava ohrabrujućim riječima: „Konačno, braćo, zbogom. Savršeni budite, utješite se“ (2. Korinćanima13,11).
Apostol je naučio korisne pouke od svog Učitelja, „velikog Pastira ovaca“ (Hebrejima 13,20). Ne bismo li jednako pozitivno trebali pristupiti svojim suvjernicima, osobito onima koje je potrebno ispraviti? Gospodin tada može dati da dopremo ne samo do njihove savjesti, nego i njihovih srdaca. Bit će spremniji razmotriti svoje putove i popraviti ih.
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: Jošua 23,14 - 24 ,5 · 1. Korinćanima 15,51-58
Mobilna aplikacija: