Matej 1,21

Anđeo je davno prije negoli se naš Spasitelj rodio objavio Njegovo ime. Kao čovjek, Sin Božji se na zemlji trebao zvati Isus. Samo to ime otkriva Božji prekrasan naum, jer znači: „Bog je spasenje“. To je bila velika svrha Njegovog dolaska na svijet. Zbog toga je Bog postao čovjekom u osobi Isusa Krista. Htio je „spasiti svoj narod od grijeha njihovih“.

Krist je prvenstveno došao k svojem zemaljskom narodu, Izraelu. Narod je trebao spasenje zato što se udaljio od Boga. Jesu li oni zaista znali da su još uvijek Njegov narod, narod živoga Boga? Više nisu živjeli u blagoslovu koji im je On bio obećao, čak i ako su mu služili. Kao i drugi narodi, bili su grešnici i ništa nisu trebali više negoli to da budu spašeni.

Za postizanje toga nije bilo dovoljno da Sin Božji živi na zemlji kao čovjek, nego je trebao umrijeti na križu Golgote kao „otkupnina za mnoge“ (Matej 20,28).

Ondje je trebao podnijeti Božju kaznu za grijeh. Stoga se Njegovo utjelovljenje ne može odvajati od Njegove pomirbene smrti.

U svojem naumu spasenja Bog je odlučio da se ljudima otkupljenje može ponuditi samo u Isusovoj osobi i djelu. Tako je Petar nedugo nakon Kristova uzlaska u nebo objavio da je ime Isus jedino ime koje je dao Bog „po kojemu se moramo spasiti“ (Djela 4,12). I doći će vrijeme „da se Isusovu imenu prigne svako koljeno … i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin“ (Filipljanima 2,10.11).

Današnje čitanje: Ezekiel 41,1-26 · Psalmi 142,1-7

• Android
• iOS