Umrije i bogataš i bî pokopan. I, u mukama u paklu … povika, rekavši: ‘… jer se mučim u ovom plamenu.’
Luka 16,22-24
Preprodavač starog željeza došao je sa svojim kamiončićem i pogađao se s mojim djedom za cijenu metalnih predmeta koje je nakanio uzeti. Kada su se dogovorili i kada je sve utovareno, moj ga je djed upitao: „Jesu li Vam oprošteni grijesi?“ Preprodavač se na to samo nasmijao.
„Pa ako odbijate vjerovati u Sina Božjega, bit ćete izgubljeni za svu vječnost.“ Posprdno je odgovorio: „Onda ću u paklu sa svojim kamiončićem isporučivati ugljen za đavla.“
Najprije sam taj razgovor pratio sa zanimanjem, a potom sam ostao zapanjen u kojem smjeru je krenuo. Je li taj čovjek stvarno vjerovao da je pakao mjesto u kojem će, jednostavno, i dalje griješiti neometan od Boga i onih koji šire Evanđelje?
Pakao još uvijek nije nastanjen. Posljednji sud što ga treba održati Isus Krist tek treba doći. Bogataš kojemu je Isus govorio u gornjem tekstu bio je u privremenom stanju u području mrtvih. No i ondje je bio u mukama. Ono što je odbio prihvatiti tijekom svojeg života, to da je Bog svet i pravedan, sada je znao zasigurno i zbog toga je trpio neizrecivu agoniju.
To su žalosni izgledi za one koji odbiju vjerovati u Sina Božjega. Na njima ostaje „gnjev Božji“ (Ivan 3,36).
No tko god vjeruje u Njega i prihvaća ga kao svojeg Spasitelja i Gospodina može znati da je Isus Krist za nas podnio Božji gnjev koji smo mi zaslužili.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Cullan Smith on Unsplash