A dok je izlazio na put, dotrča jedan čovjek, klekne preda nj i upita ga: „Učitelju dobri, što bih trebao činiti da baštinim vječni život?“
Marko 10,17
Čovjek koji je u opisanom događaju došao k Isusu mogao je još uvijek biti mlad, ali je već bio židovski upravitelj. Došao je žurno, jer je gorio od želje da porazgovara s Isusom. Oslovivši ga riječima „Učitelju dobri“, iskazao je dužno poštovanje. Budući da je imao želju sresti Gospodina i razgovarati s Njim, mladić mora da je već bio čuo nešto o Njemu, vjerojatno za Njegovu osobnu dobrotu ili naučavanje o ćudoređu. Zacijelo se nadao da će u osobnom susretu čuti pohvalne riječi u pogledu tobožnje ispravnosti vlastitog karaktera.
Taj stav nije nepoznat ni danas. Mediji često ukazuju na Isusa Krista, primjerice u svezi sa svitcima s Mrtvog mora i njihovog vrednovanja. Dokle god ljudi ne zanemaruju Isusa s potpunim nedostatkom zanimanja, spremni su priznati da je bio dobar čovjek čija nam poruka o ljubavi prema bližnjemu i o nenasilju služi kao dobar primjer.
Isus je zaista bio „dobar“ i Propovijed na gori otkriva stav o ćudorednom ponašanju koji je nenadmašiv u povijesti svijeta. No zar je to sve što je taj mladić doznao i što mi sami znamo o Isusu iz Nazareta? Tko je Isus bio uistinu i što možemo naučiti od Njega? Nadamo se da ćemo u nizu svojih razmišljanja pribaviti odgovore na ta važna pitanja.
(nastavlja se sutra )
Današnje čitanje: 1. Kraljevima 9,1-9 · Ivan 7,37-53
Kalendar "Dobro sjeme" na GBV online