Jer Zakon je bio predan po Mojsiju, a milost i istina došla je po Isusu Kristu. Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u Očevu naručju, on ga je objavio.

Ivan 1,16-18

Utjelovljenjem Isusa, Sina Božjeg, počinje novo razdoblje u povijesti čovjeka. Ono je sasvim drugačije od prijašnjih stoljeća, u kojima se Bog bavio jednim osobitim narodom: narodu Izraela bio je dao zakon koji je, neosporno, bio „svet i pravedan i dobar“ (Rimljanima 7,12). Ali taj zakon ljudima nije dao ništa, nego je zahtijevao nešto od njih; niti pak ih je mogao opskrbiti snagom potrebnom da se prilagode njegovim zahtjevima.

No u Isusu Kristu je grešnom čovjeku došla punina Božje milosti. Pojavila se milost Božja, koja donosi spasenje svim ljudima (vidi: Titu 2,11), i to ne po cijenu istine! Božji pristup, koji proizlazi iz ljubavi, poziva grešnike da se okrenu k Njemu i daje mnoge trajne blagoslove onima koji se u vjeri odazovu Njegovom pozivu.

Osamnaesti redak bi mogao potaknuti pitanje o tome je li prije Isusova utjelovljenja itko stvarno poznavao Boga. U starozavjetno doba su otkrivenja o Bogu bila vrlo rijetka. Abraham je, primjerice, Boga znao kao Svemoćnog, Mojsije ga je upoznao kao vječnog „Ja jesam“, no nitko nije mogao shvatiti Božje istinsko biće. Tko bi pomislio da je Bog tako pun ljubavi i svjetla, kao i to da će u svojoj pravednosti djelovati u korist ljudskog roda, kao što je dokazano na križu Golgote? Njega je mogao obznaniti samo onaj tko je bio s Bogom i tko je sâm bio Bog. A to je upravo ono što je jedinorođeni Sin stvarno učinio.

(nastavlja se iduće nedjelje)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 18,1-16 · Ivan 12,1-8

Kalendar "Dobro sjeme" - GBV online