K svojima je došao i njegovi ga ne primiše; a svima koji ga primiše on dade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu rođeni od krvi, ni od volje tijela, ni od volje muškarčeve, nego od Boga.

Ivan 1,10-13

Neka nam bude jasno jedno: Sin Božji, koji je vječna Riječ i, istodobno, istinsko svjetlo, ušao je u ovaj svijet, koji je bio stvorio za ljudski rod. Kakve li goleme, no ljubavlju ispunjene milostivosti! Kako li je, usporedi li se s time, užasno hotimično neznanje svijeta u tome što ne poznaje svojeg Stvoritelja!

Ondje gdje je na zemlji imao mjesto koje je mogao smatrati svojim – u svojem narodu – ondje je bio odbačen. „Njegovi“ nisu bili bolji negoli svijet općenito. Iskazivali su isti stav odbacivanja. „Svjetlo“ nije imalo preobražavajući utjecaj na njih.

Prepušten sâm sebi, čovjek je u beznadnom stanju. No Bog u suverenoj milosti djeluje s ljudima, tako da neki prime Krista. Oni uviđaju tko On uistinu jest. Oni vjeruju u Njega i Bog od njih čini nešto novo: oni postaju Njegovom djecom. Čovjekovo podrijetlo, koliko god istaknuto, nema ništa s time; niti pak „volja tijela“ to može postići, jer „tjelesno rasuđivanje neprijateljstvo je prema Bogu“ (Rimljanima 8,7). Ni najplemenitija ili najjača snaga ljudske volje ne može nekoga učiniti Božjim djetetom. To je isključivo i jedinstveno Božje djelo u duši neke osobe.

Biti Božje dijete znači dijeliti istu narav s Bogom i uživati Njegovu ljubav. Imaš li ikakvo iskustvo u tome?

(nastavlja se iduće nedjelje)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 11,1-13 · Ivan 8,31-47

Kalendar "Dobro sjeme" - GBV online