On je došao kao svjedok svjedočiti za Svjetlo, da svi povjeruju po njemu. Ne bijaše on to Svjetlo, nego bijaše poslan svjedočiti za Svjetlo. Bijaše to Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Ivan 1,6-9

Ivanovo evanđelje počinje sa slavom Sina Božjeg. On je „Riječ“, to jest izraz Božjih misli i nakana. Kao izvor božanskog života, On je i „svjetlo ljudima“. Sada saznajemo kako Bog djeluje u privlačenju pozornosti na to svjetlo, jer voli ljudski rod. Zbog toga On ne samo što je dao Svjetlo, nego je poslao prethodnika, Ivana Krstitelja. On je ljude trebao pripremiti za to da prepoznaju izvanredno značenje „istinitog Svjetla“.

Sâm Ivan je bio običan čovjek. Njegovo ime znači „Bog je milostiv“. U ovom evanđelju nije spomenuto njegovo rođenje i podrijetlo. U usporedbi sa Svjetlom, Ivan je samo „svjetiljka koja gori i svijetli“ (vidi: 5,35), a ne samo Svjetlo.

Značajne su daljnje točke:

U usporedbi sa Sinajskim zakonom, to Svjetlo nije ograničeno na narod Izraela: Isus Krist je došao za sve. Njega, od Njegovog dolaska, nitko ne može zaobići. Tko god se suoči s Njim, odmah osjeća da je izložen Božjem svjetlu.

Ivanu Krstitelju je bilo važno to da svatko vjeruje u Sina Božjega, koji nije bio došao samo obznaniti Boga i raskrinkati ljudsku pokvarenost, nego i spasiti izgubljene.

(nastavlja se iduće nedjelje)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 8,31-40 · Ivan 7,1-13