Poslije toga dođoše Isus i njegovi učenici u pokrajinu Judeju; i zadržao se ondje s njima i krstio. I Ivan je krstio u Enonu, blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode: i dolazili su i krstili se, jer Ivan još ne bijaše bačen u tamnicu. Tada između Ivanovih učenika i Židova izbi raspra o čišćenju. I dođoše oni k Ivanu i rekoše mu: „Rabbi, onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana, za kojega si ti svjedočio, evo, on krsti i svi dolaze k njemu.“ Odgovori Ivan i reče: „Ne može čovjek primiti ništa, osim ako mu je dano s neba.“
Ivan 3,22-27
Misli o Ivanovom evanđelju (33)
Isusov razgovor s Nikodemom vjerojatno se zbio u Jeruzalemu. Ondje je Isus bio odsjeo zbog pashalne večere. Sada ga nalazimo s Njegovim učenicima u Judeji, kraj rijeke Jordan. Iz retka 4,2 možemo pretpostaviti da sâm Isus nije krstio, nego je za to ovlastio svoje učenike. Kao i kod Ivana Krstitelja, to se krštenje odnosilo na živoga Mesiju i Njegovo kraljevstvo. No kršćansko krštenje ukazuje na Krista u Njegovoj smrti.
Činjenica da su Isus (putem svojih učenika) i Ivan krstili istodobno izazvala je osporavanje. Pismoznanci su bili u dvojbi: oni nisu otvoreno priznavali Ivanovo krštenje, jer nije bilo spomenuto u Starom zavjetu i nije ga bilo u židovskoj predaji. Budući da je bilo nešto posve novo, postalo je temom razgovora.
Ivanovi učenici su očigledno bili ljubomorni, zato što je Isus bio omiljeniji od njihovog rabija. No sâm Ivan je ostao pokoran. Ako je sada njegova pojava bljedila kao jutarnja zvijezda izložena blještavom sjaju sunca, svrha njegove službe ukazivanja na Krista bila je ispunjena.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Amos 2,1-16 · Izreke 22,17-29
Mobilna aplikacija: