Onaj tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a onaj tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je ta osuda: svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bijahu zla. Jer svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu da se ne osude njegova djela; ali onaj tko čini istinu, dolazi k svjetlu da se očituju njegova djela da su u Bogu učinjena.
Ivan 3,18-21
Misli o Ivanovom evanđelju (32)
Mjera Bože ljubavi prema ljudskom rodu bila je otkrivena u tome što je On dao svojeg jedinorođenog Sina (red. 16). Po Isusu Kristu Bog čovjeku pruža svoju ruku u pomirenju. Na nama je da je prihvatimo i pouzdamo se u Isusa, Sina Božjega.
Što se događa ako ne vjerujemo u Isusa Krista? Bog je već zapečatio našu sudbinu: trebamo očekivati osudu! Nije li potresno to što vječni blagoslov ili vječna osuda ne ovisi o dobru ili zlu koje smo učinili; odlučujući je naš stav prema Kristu.
Nitko ne može olako proći kraj Krista, niti pak se itko može požaliti da nije uspio uvidjeti u čemu je stvar. U Kristu je na svijet došlo „svjetlo“: Božji putovi i Božja volja bili su potpuno jasni. Nitko više nije trebao tumarati u tami. No tko god izbjegava to božansko svjetlo, pokazuje da ima lošu savjest.
Tko god razotkrije svoja zla djela pred Bogom tako što mu ih ispovjedi, prima oproštenje u Kristu i ne treba se bojati da će biti izložen. On je jedan od onih koji „čine istinu“ i shvaća da bilo kakvo dobro djelo može proizići samo na temelju bliskog odnosa s Bogom.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Estera 6,1-14 · Izreke 20,11-20
Mobilna aplikacija: