Zaista, zaista, kažem ti: Govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne primate. Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom? Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je na nebu.
Ivan 3,11-13
„Zaista, zaista“ – to su riječi onoga tko ima istinsko znanje o svemu: sâm Bog u osobi Krista.
Premda je Nikodem bio „učitelj u Izraelu“, bilo mu je teško razumjeti Gospodinove izjave. Njegove su riječi bile ograničene na ono što netko može pojmiti svojim prirodnim osjetilima. Nikodem nije mogao zamisliti što je preporod na koji je bilo ukazano u Starom zavjetu.
Tu Bog ne govori po nekom drugom, nego Bog Sin govori osobno. On je sveznajuć te zna što je u čovjeku (vidi: Ivan 2,25) i što je u Nebu. Kako nitko nikada nije bio tamo, o Nebu je mogao govoriti samo Sin Božji, koji je sišao s Neba na zemlju. Štoviše, kao božanstvo, On nikada nije napustio svoje mjesto u Nebu. Činjenica da je Isus Krist Bog i čovjek u jednoj osobi, nama će uvijek biti tajna.
Sve do te točke Gospodin je Nikodemu govorio o „ovom zemaljskom“, naime da je novo rođenje nužno svakome za to da uđe u kraljevstvo Božje. To još nije bilo nešto nebesko, nego nešto o čemu su proroci govorili u pogledu zemlje. No Sin Božji je imao za reći nešto više: On je došao obznaniti da je područje vječnoga života Nebo. Je li to bilo nešto nedohvatljivo? Nipošto! Svatko može imati udjela u tome: „Onaj tko ima Sina, ima život“ (1. Ivanova 5,12).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Nehemija 5,6-19 · Izreke 12,20-28
Mobilna aplikacija: