„Znam da ste sjeme Abrahamovo; ali me ipak želite ubiti, zato što moja riječ ne nalazi mjesta u vama. Ja govorim ono što sam vidio kod moga Oca; i vi činite ono što ste vidjeli kod svoga oca.”
Odgovoriše oni i rekoše mu: „Naš otac je Abraham.”
Reče im Isus: „Kada biste bili djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova.“
Ivan 8,37-39
Misli o Ivanovom evanđelju (60 / 2026)
Kako li su religiozni Židovi u to doba bili ponosni što su Abrahamovi potomci!
Ali koliko god prirodno podrijetlo bilo povoljno u pogledu poštovanja i napredovanja na ovom svijetu, ono nudi malo sigurnosti u pogledu onostranog.
Netko može potjecati od Abrahama, no ipak ne biti njegovo „dijete“ i ne imati nikakvu sličnost s njim. Ili, netko može biti Abrahamov potomak, no ipak biti Božji najgori neprijatelj. Ili još jasnije: netko bi Abrahama mogao nazivati ocem, a istodobno biti dijete đavla.
To je ono što je Gospodin mislio kada je svojim neprijateljima rekao: „Vi činite ono što ste vidjeli kod svoga oca.“
Među Gospodinovim protivnicima nije bio prepoznatljiv nikakav duhovan odnos s Abrahamom.
„Abrahamova djela” bila su djela vjere i poslušnosti. On je djelovao vjerujući Bogu i njegovoj Riječi, dok oni nisu dopuštali da Isusove riječi prodru u njihova srca, koja su oholost i neprijateljstvo otvrdnuli kao ugažene staze. Sjeme Riječi Božje nije našlo mjesta za ulazak.
To je upravo ono što istinskog vjernika razlikuje od onoga koji vjeru ispovijeda samo izvanjski.
Prvi „s krotkošću prihvaća usađenu riječ” (Jakovljeva 1,21) i čuva je u svom srcu (usp. Psalam 119,11). U njemu Riječ Božja nailazi na povjerenje, čast i ljubav te otkriva njegovo vodstvo.
Ilustracija; bible.art
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Suci 18,1-31 · Psalam 74,13-23
Mobilna aplikacija: