Reče mu Nikodem: „Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?“ Isus odgovori: „Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Ono što je rođeno od tijela, tijelo je, a ono što je rođeno od Duha, duh je.“
Ivan 3,4-6
Nanovo se roditi – kako je Nikodem trebao to razumjeti? Treba li netko na nadnaravan način ući u utrobu svoje majke da se ponovno rodi? Sin Božji nije, valjda, mislio na to. Tu je On govorio o nečem duhovnom, za razliku od Nikodema, koji se oslanjao na svoju prirodnu sposobnost zamišljanja. Ni nebrojena ponovna rođenja putem svoje majke, kad bi to bilo moguće, nikada ne bi mogla izmijeniti čovjekovu narav: on bi ostao „tijelo“. „Tko može čisto izvući iz nečistoga? Nitko“ (Job 14,4).
Zatim je Gospodin Isus objasnio što znači novo rođenje. To je postupak koji uključuje vodu i Duha. To je simboličan jezik. „Voda“ ne predstavlja vodu krštenja, nego se odnosi na Riječ Božju, koju Sveti Duh učinkovito primjenjuje na ljudsku dušu.
Svaka osoba je od samog početka grešna i, kao svaki Adamov potomak, nepopravljiva. Svakome je potreban potpuno nov početak i, budući da to nije moguće postići bilo čijim vlastitim naporima, nužno je potrebno Božje djelo. U ono doba su ljudi u osobi Isusa Krista mogli prepoznati kraljevstvo Božje, ali da bi se imalo ikakva udjela u njemu bila je nužno potrebna potpuno nova prikladna narav. Ona proizlazi iz toga da se čovjek rodi od Boga (vidi: Luka 17,21; Ivan 1,13).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Ezra 6,13-22 · Izreke 6,20-35
Mobilna aplikacija: