A kada je boravio u Jeruzalemu tijekom Pashe, za blagdana, mnogi povjerovaše u njegovo ime kad vidješe znamenja koja je činio. Ali im se sâm Isus nije povjeravao; jer je poznavao sve ljude i nije trebao da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: jer je znao što je u čovjeku.
Ivan 2,23-25
„Vidjeti znači vjerovati“ je poznata izreka, a to je bio i stav Židova u Isusovo doba. Oni su iskusili dojmljiva znamenja i čudesa koja je Isus činio, tako da nisu imali dvojbe u pogledu toga da Isus jest sve ono što je tvrdio za sebe. Stoga su povjerovali u Njega.
Puka vjera utemeljena na činjenicama kojima je netko bio svjedokom pa ih stoga nije mogao poricati nije spasonosna vjera. Biblijska vjera nije ograničena onime što naš razum i osjetila prepoznaju, nego se uzda u Boga i Njegovu Riječ. Tko god istinski vjeruje u Gospodinovo ime svjestan je toga da treba Krista kao Spasitelja. A to je ono što je nedostajalo mnoštvu na blagdan Pashe.
To je razlog zašto se Isus nije povjeravao tim ljudima. Nije se radilo o tome da On nije iskazao ljubav ili milosrđe, nego o njihovom stavu: oni nisu htjeli imati veze s Njim.
Mi često nismo svjesni toga što naši bližnji misle o nama, ali sa Sinom Božjim nije tako: „Nema stvorenja koje njemu nije vidljivo, nego je sve golo i raskriveno očima onoga komu moramo dati odgovor“ (Hebrejima 4,13). On je sveznajući.
Kako je žalostan prikaz kojim ovo poglavlje oslikava ljude! Oni si nisu sposobni osigurati vlastitu sreću; zloporabe religijske postupke koje je dao Bog; iskazuje nepoštovanje prema Onome koji donosi milost i njihova površna „vjera“ je ograničena na ono što je vidljivo. Takvi ljudi su daleko od Spasitelja.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Hošea 12,1-15 · Jakovljeva 5,13-20
Mobilna aplikacija: