Načinivši bič od uzica, sve ih istjera iz Hrama, i ovce, i volove, a mjenjačima rasu novac i isprevrta stolove. I reče onima koji prodavahu golubove: „Nosite to odavde; ne pravite od kuće moga Oca kuću trgovačku.“ I sjetiše se njegovi učenici da je pisano: „Revnost za dom tvoj izjeda me.“
Ivan 2,15-17
U drugom poglavlju Ivanovog evanđelja imamo slikovit prikaz suprotnosti. Najprije Sin Božji donosi radost na svadbenu svečanost, zatim bičem izgoni životinje s hramskog područja. Oba ta događaja imaju dublje značenje: svadba u Kani uči nas tome da čovjek nije u stanju osigurati vlastitu sreću. Drugi prizor, u Jeruzalemu, pokazuje da je Bog pokraden kad ljudi iz služenja Bogu nastoje izvući novčanu korist.
U Zakonu je Bog odredio da se desetak u vidu novca donosi u Njegovo prebivalište samo ako zbog udaljenosti nije moguće dovesti životinje za žrtvu (vidi: Ponovljeni Zakon 14,22 i dalje). Tim su se novcem žrtve mogle kupiti na licu mjesta, no ta iznimka nije bila izlika za posao kakav se obavljao u Hramu.
Gospodin je bio revan zbog časti svojeg nebeskog Oca pa nije trpio ništa što bi odvlačilo od toga.
Iz Gospodinovog postupka možemo naučiti jedno: trpeljivost i popustljivost nisu na mjestu kad je u pitanju Božja čast. Biblija, Božja Riječ, mjerilo je za našu prosudbu i ono što poduzimamo. Ona ne zahtijeva samo to da budemo susretljivi i milosrdni, nego i da, ako je nužno, ono što je pogrešno i zlo nazovemo pravim imenom i odvojimo se od toga.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Ezekiel 47,1-23 · Psalmi 148,1-14
Mobilna aplikacija: