Idući dan htjede Isus poći u Galileju pa nađe Filipa i reče mu: „Slijedi me.“ A Filip bijaše iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. Filip nađe Natanaela i reče mu: „Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.“ I reče mu Natanael: „Može li išta dobro doći iz Nazareta?“ Reče mu Filip: „Dođi i vidi.“
Ivan 1,43-46
Gospodin Isus je dva dana nakon svojega krštenja krenuo s područja Jordana za Galileju. I drugi su vjerojatno bili na putu kući. Uopće nije bilo slučajno što je Isus susreo Filipa i „našao“ ga.
„Slijedi me!“ značilo je nešto više negoli samo zahtjev da mu se netko pridruži. Taj je poziv bio od učitelja koji je došao od Boga. Za one koji su pozvani postoje izgledi, kao i obećanje, ali i odgovornost i samoodricanje.
Filip je bio četvrti učenik u toj dotad maloj skupini. Izraz „smo“ u kratkoj novosti koju je prenio Natanaelu pokazuje da je i sebe ubrajao u njih.
Natanael je potjecao iz Kane u Galileji (21,2). On je, očigledno, bio dobro upoznat sa spisima Starog zavjeta, jer mu Filip inače ne bi spomenuo Mojsija i proroke. Vjerovao je u slavu Mesije, kao što ga je opisao Stari zavjet. No bilo je previše očekivati od njega da prihvati to da Mesija dolazi iz sela Nazareta u Galileji. Iz Betlehema da, ali ne Nazareta.
Kako su ljudi često ispunjeni predrasudama kad čuju o Isusu! Zar je stvarno bilo rečeno da bi najstariji sin iz Josipove obitelji bio Božji Sin? Je li to moguće? Zapravo jest. Tko god ga želi bolje upoznati, dobro je došao da „dođe i vidi“.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Ezekiel 3,1-27 · Psalmi 115,9-18
Mobilna aplikacija: