„A onaj koji me poslao, sa mnom je: Otac me nije ostavio samoga, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.” Nakon što je on to rekao, mnogi povjerovaše u njega. Reče tada Isus Židovima koji su mu povjerovali: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici; i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”

Ivan 8,29-32

Misli o Ivanovom evanđelju (58/2026)

Kad čitamo Ivanovo evanđelje zapanjeni smo koliko puta Sin Božji spominje da ga je poslao Otac. Isus je, stoga, imao poslanje koje je trebao ispuniti i koje je jednom prigodom nazvao i svojim „djelom“ (17,4).

Što god ljudi mislili o njemu i koliko god se udaljavali od njega, Otac je imao najveće zadovoljstvo u svemu što je njegov Sin činio i bio je s njim.
Isusove su riječi imale golem utjecaj na ljude, kao što su „mnogi” slušatelji osjetili i povjerovali.
Gospodin ih je stavio na ispit: tko god nije samo imenom bio njegov sljedbenik, nego istinski učenik, pokazao je to držeći njegove riječi.
To nije bila trenutna oduševljenost: on se toga trajno držao i bio tome podložan.

U današnjem kršćanskom svijetu mnogi sebe vide kao Isusove učenike.
Ali slijedimo li ga uistinu? Ili se zbog njegovih riječi često osjećamo nelagodno, tako da sami izvodimo zaključak o tome što to nekoga čini kršćaninom?

Znajmo da će istinu znati samo oni koji „ostanu“ u Riječi Božjoj.
Prvo dolazi vjera i poslušnost, a zatim znanje – ne obrnuto!

Neki zamišljaju da će biti pod pritiskom ako se pokore Božjoj istini, jer će tada morati živjeti kao Isus.
Zar Isus nije bio slobodan? Naravno da jest!
Ali đavao je taj koji svojim lažima dovodi ljude u ropstvo, a grijeh ih zarobljava. Stoga nam je potrebna oslobađajuća snaga Božje istine.

Ilustracija; bible.art

(nastavlja se iduće nedjelje)

Današnje čitanje: Suci 9,26-57 · 2. Korinćanima 9,1-15

• Android
• iOS