Ja ga nisam poznavao, ali onaj koji me poslao krstiti vodom, on mi reče: „Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.“
Ja sam to vidio i svjedočim da je taj Sin Božji.
Ivan 1,33.34
Kad se Isus krstio u vodi dogodilo se nešto izvanredno: Sveti Duh, osoba Božanstva, spustio se na Njega „kao golub“. Taj vidljiv znak obilježio je početak Kristovog izlaska u javnost i Njegove službe. Kao što su svećenici, proroci i kraljevi starozavjetnog doba bili pomazani uljem tijekom njihova uvođenja, u službu, tako ovdje nalazimo ispunjenje Izaijina proročanstva: „Evo sluge mojega … moga izabranika, u kome duša moja uživa. Na njega sam duha svoga stavio“ (42,1).
Stari zavjet često spominje pranje, dok je krštenje vodom, kao što je to činio Ivan, bilo nova Božja odredba. U doglednoj budućnosti trebala se zbiti sasvim drugačija vrsta krštenja: deset dana nakon Kristova uzašašća se u jednoj kući u kojoj su u Jeruzalemu bili okupljeni kršćani zbilo krštenje Svetim Duhom. Apostol Pavao je taj jedinstven događaj sažeo sljedećim riječima: „Po jednome Duhu smo svi mi u jedno tijelo kršteni, bili mi Židovi ili pogani, bili mi robovi ili slobodnjaci“ (1. Korinćanima 12,13).
Nitko osim Sina Božjeg nije bio ovlašten krstiti Svetim Duhom. No što je to krštenje Svetim Duhom? To nije preobražavajuća sila Svetog Duha djelatna u novom životu vjernika (vidi: Ivan 3,5). Krštenje Svetim Duhom dogodilo se samo jedanput, ali svi koji od dana Pedesetnice vjerom dolaze Kristu imaju udjela u njemu. Oni zajedno tvore tijelo Kristovo, crkvu Božju, živi organizam.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: 2. Kraljevima 12,1-17 · Ivan 21,15-25
Mobilna aplikacija: