Efežanima 2,8

Martin je bio mladić, ali je već živio u staračkom domu. Bio je hrom i slijep, bespomoćan i vezan za postelju. Često ga je posjećivao Timotej, istinski vjernik. Jednog dana ga je upitao: „Martine, imaš li ti mir s Bogom?“ Martinu se lice bolno iskrivilo. „Što time misliš? To nije za takve kakav sam ja. Ne mogu si pomoći što se više ne mogu kretati.“

Timotej je odmahnuo glavom: „Misliš li da je Bog nepravedan?“ Nagađajući što je Timotej time mislio, Martin odgovori: „Nisam to mislio.“ Timotej ga je primio za ruku i rekao: „Kad bi Bog očekivao nešto od tebe koji ne možeš ono što mogu drugi, stvarno bi bio nepravedan. Bog je svet i ne može previdjeti grijeh, ali On je i ljubav i dao je svoga Sina, ‘da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni’ (Ivan 3,16).
To su Božje riječi i trebao bi ih poslušati.

Isus Krist je došao k svojima i njegovi ga nisu primili. ‘A onima koji ga primiše dao je moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime’ (Ivan 1,11.12).
Ti si slab i bespomoćan, ali ako vjeruješ u Njega i primiš ga, postat ćeš Božje dijete. Čak ni najjači čovjek ne može učiniti ništa više kako bi bio siguran u oproštenje svojih grijeha i dobio vječni život.

„Martine, ti ne možeš pomicati svoje ruke; ali ne trebaš učiniti ništa drugo osim vjerovati!“ „Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i bit ćeš spašen“ (Djela 16,31).

Današnje čitanje: Daniel 3,19-33 · Psalam 39,7-14

• Android
• iOS