Onomu tko ne radi, ali vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava kao pravednost.
Rimljanima 4,5
Čovjek koji je sjedio ispred mene bio je jedan od najbogatijih i najpoznatijih ljudi u okrugu.
Razgovor je započeo riječima: „Razgovarate s najvećim kriminalcem u gradu.“
Moj spontani odgovor bio je: „Hvala Bogu!“
Skočio je sa stolice: „Što? Vama je drago što sam ja najveći zločinac?“ – „Ne, ne,“ umirivao sam ga, „ali mi je drago što razgovaram s nekim tko zna i priznaje da je grešnik.“
„Pa,“ nastavio je, „samo da znate: lagao sam, varao i krao. Žao mi je, ali ja sam beznadan slučaj. Pitao sam svećenika što da uradim. Po njegovom savjetu čitao sam Bibliju, molio se i razdijelio mnogo novca; ali još uvijek sam najveća ništarija u gradu.
Možete li mi reći što bih još trebao učiniti?“
Pročitao sam mu prvi dio današnjeg retka: „Onomu tko ne radi.“
Tu se misli na nekoga tko ne pokušava zadovoljiti Boga vlastitim postignućima. „Gledajte, Vi hoćete nešto uraditi, ali ovdje piše „tko ne radi“. Ne znam ni za što što biste mogli učiniti.“
Naoko očajan rekao je: „Ali mora postojati nešto što mogu učiniti.“
Objasnio sam mu:
„Vi više ne možete učiniti ništa, jer se ono što se moralo dogoditi već dogodilo. Bog vas je toliko volio da je poslao vlastitog Sina. Krist je umro za ljude koji su živjeli odvojeno od Boga. Tako je Bog na križu na Golgoti kaznio Krista za grijehe izgubljenih. Stoga se svakome tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožne, njegova vjera računa kao pravednost. Oprost ne ovisi o tome što možete učiniti Vi, nego o onome što je već učinio Bog!“
Današnje čitanje: Jeremija 35,1-11 · Rimljanima 7,7-13
Mobilna aplikacija: