Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas: Božji je to dar; ne po djelima.
Efežanima 2,8.9
Na odmorištu uz autocestu neki bračni par je jeo svoje sendviče u autu do našeg. Objema sam im dao kršćanski traktat, dodajući da je to duhovna hrana koja je važna za vječnost.
Muškarac je upitao: „Je li ovo katoličko?“ Objasnio sam: „U njemu je jasno izneseno Evanđelje, kako ga predstavlja Biblija.
Kao što je hrana neophodna našim tijelima, Božja Riječ je važna našim dušama.“
– „Da,“ rekao je, „mi pripadamo crkvi i u braku smo četrdeset i tri godine.“
Moj odgovor je bio: „To je danas rijetkost i svakako je znak bračne vjernosti.“
Malo je oklijevao, ali je onda rekao: „U našem slučaju nije sve išlo glatko. Dogodilo se nešto što se nije smjelo; ali učinili smo mnogo toga dobrog pa će Bog sigurno prijeći preko onoga što nije bilo dobro.“
Mogu li loša djela ikada prevagnuti dobra djela? I bi li Bog našu vječnu sudbinu odredio prema našem uspjehu u tom smjeru?
Ne! Tko god tako misli, nikada neće imati radosnu sigurnost da je s Bogom sve uređeno. Pomoću Biblije sam čovjeku objasnio: „Svoja zla djela ne možemo ispraviti dobrim djelima. Ona nikada neće poništiti grijehe. Bog ne može, jednostavno, previdjeti naše grijehe.
Njih je potrebno okajati. Zato je Isus Krist umro za grešnike” (vidi: Rimljanima 3,9-26; 5,6-10).
Iako Bog ne može previdjeti grijehe, On će ih oprostiti ako mu ih iskreno priznamo vjerujući u pomirbenu žrtvu Njegovog Sina.
Kasnije sam primijetio da je par čitao traktat. Htjeli su se uvjeriti.
Današnje čitanje: Izaija 46,1-13 · Hebrejima 10,1-10
Mobilna aplikacija: