Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, Grcima ludost, a onima koji su pozvani, i Židovima i Grcima, Krista Božju silu i Božju mudrost.
1. Korinćanima 1,23.24
Negdje u Engleskoj je bila jedna crkvena zgrada na čijem je trijemu bio uklesan natpis: „Mi propovijedamo Krista raspetoga.“ S vremenom je po zidu narastao bršljan i prekrio posljednju riječ pa je pisalo: „Mi propovijedamo Krista.“ Nakon nekog vremena je ostalo samo: „Mi propovijedamo“, da bi na posljetku bršljan prekrio cijelu rečenicu. Danas je to zdanje samo ruševina obrasla vegetacijom.
To svakom kršćaninu slikovito prikazuje važnost širenja cjelokupnog Evanđelja objavljenog u Bibliji. Ako se izostavi križ, ako se zanemari čovjekov grijeh i potreba za Kristovom žrtvom za umirenje Božjega gnjeva, propovijeda se „drugo evanđelje“, kao što je u dva navrata izjavio Pavao (vidi: 2. Korinćanima 11,4; Galaćanima 1,6).
Ljudi su prilično spremni prihvatiti Krista kao dobrog čovjeka, a takvih je bilo više u povijesti, no mnogi odbijaju čuti činjenicu da je On morao umrijeti kako bi uklonio naše grijehe. No bez toga bismo bili izgubljeni zauvijek.
Dragi čitatelju, neka ti ne smeta ako mi tako često i ustrajno pišemo o Kristovom križu. To je srž Evanđelja i bila bi ozbiljna pogreška kada ti ne bismo prikazali jedini istinski način spasenja:
„Jer propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju, ali je nama koji smo spašeni sila Božja“ (1. Korinćanima 1,18).
Današnje čitanje: Postanak 15,1-21 · 2. Petrova 3,1-10
Mobilna aplikacija: