Budući da u Božjoj mudrosti svijet mudrošću nije upoznao Boga, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju. Jer Židovi znak ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga … Krista Božju silu i Božju mudrost.
1. Korinćanima 1,21-24
Neki evanđelist je upravo napuštao dvoranu u kojoj je netom propovijedao Evanđelje, kadli mu priđe neki nepoznat čovjek i reče: „Imam veliko poštovanje za Vaše uvjerenje i Vašu iskrenost, ali sve to evanđelje koje propovijedate je čista ludost.“
Propovjednik je uzeo svoju Bibliju i rekao: „Apsolutno ste u pravu. To je upravo ono što sâm Bog kaže u svojoj Riječi.“ – „Mora da se šalite. To ne može biti istina! Biblija evanđelje neće nazvati ludošću“, uzvrati nepoznati. – „Ali istina je,“ nastavi evanđelist. „Poslušajte sami: ‘Propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju, ali je nama koji smo spašeni sila Božja‘ (red. 18). Vidite? Riječ Božja je ogledalo koje pokazuje dvije vrste ljudi: oni koji se spašavaju i one koji su izgubljeni.“
Propovjednik je zaklopio svoju Bibliju i spremao se otići, ali ga je čovjek zadržao. Želio je saznati više toga. Taj redak iz Biblije dotaknuo je osjetljivu točku u njemu. Shvatio je da je jedan od izgubljenih i da je na putu u vječnu propast. Nedugo nakon toga obratio se Isusu, Gospodinu i Spasitelju, pa je tada bio u stanju reći: „Krist Isus ... nam je od Boga učinjen mudrošću, i pravednošću, i posvećenjem, i otkupljenjem“ (1. Korinćanima 1,30).
Današnje čitanje: Postanak 42,27-38 · Psalam 29,1-11
Mobilna aplikacija: