I uspravi se taj koji bijaše mrtav i poče govoriti. I preda ga on njegovoj majci.
Luka 7,15
Kad je bio ovdje na zemlji, Isus je uskrisio tri mrtve osobe, od kojih su dvije bile mlađe, a jedna odrasla. Time je dokazao da je On pobjednik nad smrću te je putem svoje smrti na križu uništio đavla, „koji je imao moć smrti“ (Hebrejima 2,14). Svako od ta tri uskrsnuća sadrži osobite pouke za nas.
Tu se radi o mladiću, sinu udovice iz grada Naina. Kao i svi koji su u duhovnom smislu mrtvi, ta osoba prikazuje da onaj tko je „mrtav u prijestupima i grijesima“ (Efežanima 2,1) nije ni od kakve koristi Bogu. Niti se mogao on sâm niti ga je itko drugi mogao osloboditi iz toga stanja. Nije mu mogla pomoći čak ni nježna majčina ljubav.
Postojao je samo jedan čovjek koji je imao vlast reći: „Mladiću, tebi govorim: Ustani!“ I doista, „uspravi se taj koji bijaše mrtav i poče govoriti“. To je bilo prvo što je učinio i po tome je bilo prepoznatljivo da je živ. To je poučno za nas. Nije nam rečeno što je mladić rekao. Mora da su to bile radosne riječi. Takve riječi obilježavaju sve one koji su primili život u mnogo dragocjenijem obliku: vječni život.
Ako neki mlad kršćanin čita ove retke, željeli bismo znati sljedeće: „Jesi li ikome posvjedočio da si dobio novi, vječni život?” Nemoj se ustručavati to učiniti. Takvo svjedočenje donosi radost i može izazvati želju drugih da upoznaju Isusa Krista, tvojega Gospodina.
(nastavlja se sutra)
Današnje čitanje: Postanak 49,19-33 · Psalam 35,19-28
Mobilna aplikacija: