"… on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego se prepustio onomu koji sudi pravedno."
1. Petrova 2,21.23
Tijekom svog života ovdje na zemlji, Gospodin Isus je neprestano trpio protivljenje i mržnju svojih neprijatelja. Njihov odgovor na Njegova djela dobrote bio je prezir i sumnja. Kad pomislimo na ispitivanja i suđenje koje je prethodilo raspeću, kakva je poplava zloće i nepravde nastupila dok su tražili lažne svjedoke da opravdaju smrtnu kaznu!
U svemu tome je naš Gospodin ostao podložan Božjoj volji. Unatoč tome što je na raspolaganju imao legije anđela, nije pružao otpor i nije se branio. S punim povjerenjem u svoga Boga, sve je to podnosio tiho i strpljivo. Ponašanje i cjelokupan životni hod jedinog savršenog čovjeka, u skladu s Božjim mislima, izaziva naše čuđenje. On ne samo što je Bogu prepustio sud o onome što ga je snašlo, već se prepustio „onomu koji sudi pravedno“. Kakav primjer za nas!
Međutim, došlo je vrijeme da Gospodin na križu položi svoj život kao Jaganjac Božji. Tamo je Božja pravedna osuda pala na Njega, jer su na Njega bili položeni naši grijesi pa Bog ni na koji način nije mogao umanjiti osudu koju smo zaslužili, čak ni za svog vlastitog ljubljenog Sina!
„Uzdao se u Boga,“ vikali su izrugivači. (On je to doista činio sav svoj život.) „Neka ga on sada izbavi, ako ga hoće“ (Matej 27,43). Ne tada, kad je visio na križu, nego nakon što je izvršio djelo otkupljenja, Bog ga je izbavio od smrti kao dokaz da je u potpunosti priznao to djelo na križu na Golgoti.
Današnje čitanje: Izaija 43,8-28 · Hebrejima 8,1-6
Mobilna aplikacija: