Svrstavaju se kraljevi zemaljski, i vijećaju vladari protiv GOSPODINA i protiv njegova pomazanika.
Psalam 2,1.2
Biblija je jedinstvena cjelina. Sastoji se od Starog i Novog zavjeta, koji su napisani u razmaku od mnogo stoljeća. No ta dva dijela su tijesno povezana. Ono što je osobito dojmljivo jest da su psalmi, duhovna pjesnička djela i himne Starog zavjeta, navođeni više od stotinu puta u Novom zavjetu.
To se odnosi i na današnje retke iz drugog psalma. Njih su naveli rani kršćani u molitvi izrečenoj nakon što su apostolima židovske vođe izričito zapovjedile da prestanu javno govoriti o Gospodinu Isusu (vidi: Djela 4,23-30).
U tim očajnim okolnostima učenici su se prisjetili da je Bog već u Starom zavjetu bio prorekao pobunu kraljeva i vladara protiv „svojeg Pomazanika“, Isusa Krista.
Herod Veliki je bio prvi kralj koji je ustao protiv Krista kad je naredio užasan pokolj djece u Betlehemu. Kasnije se njegov unuk Herod Agripa I. prezirno narugao Isusu (Luka 23,11). Pod “vladarima” su apostoli u svojoj molitvi mislili na rimskog upravitelja Pilata. On je dao da Isusa, iako je bio nedužan, njegovi legionari okrutno bičuju i na posljetku razapnu.
Vjernicima je sigurno jedno: Isus Krist je njihov Gospodin i Spasitelj, koji je za njih podnio neizrecivu patnju. Oni ga žele hrabro priznati, čak i ako na sebe navuku protivljenje viših vlasti. Petar je kasnije napisao:
„Krist je trpio za nas, ostavivši nam primjer da idete njegovim stopama“ (1. Petrova 2,21).
Današnje čitanje: Postanak 26,1-17 · Psalam 10,12-18
Mobilna aplikacija: